Ovo vrlo originalno tumačenje Pavla židovskog filozofa religije Jacoba Taubesa predstavljeno je u brojnim predavanjima održanim u Heidelbergu pred kraj njegova života, a smatrao ga je svojom “duhovnom oporukom”. Taubes surađuje s klasičnim Pavlovim komentatorima, uključujući Karla Bartha, ali također smješta Pavlov tekst u kontekst Freuda, Nietzschea, Benjamina, Adorna, Scholema i Rosenzweiga. U svom osebujnom argumentu za apokaliptičko-revolucionarni potencijal Rimljana, Taubes također dovodi u pitanje “političku teologiju koju je razvio konzervativni katolički pravnik Carl Schmitt. Taubesovo čitanje bilo je ključno za niz tumačenja političke teologije i Pavla– uključujući ona Jana Assmanna i Giorgia Agambena–i pripada valu svježih razmatranja Pavlove ostavštine (Boyarin, Lyotard, Badiou, Zîzêk). Konačno, Taubesova dalekosežna predavanja pružaju važne uvide u jedinstvena iskustva i poglede ovog nekonvencionalnog židovskog intelektualca koji živi u Njemačkoj nakon holokausta.

⁄