O stradanjima Hrvata u Srednjoj Bosni u ratovima devedesetih Gloria Lujanović pisala je još kao mlada novinarka. U knjizi Srce zemlje autorica iz sasvim osobne perspektive progovara o događajima koji su obilježili i živote generacije koja se u ratu tek rodila. Ovom intimnom esejističko-poetskom posvetom žrtvama i preživjelima, Gloria Lujanović dala je glas onima koji su zaboravljeni i prešućeni od svih. Rečenica kojom Glorija Lujanović započinje svoju potresnu knjigu Srce zemlje (“U mojoj se obitelji vrijeme dijelilo na prije i poslije rata“), ponajbolji je opis jednog mentaliteta karakterističnog za Bosnu i Hercegovinu u cjelini, što autorica naglašava već u sljedećoj rečenici. Tom rečenicom, koja je istovremeno i duboka i površna, Glorija Lujanović daje širu sliku jedne epohe pomoću koje je djelomično moguće detektirati i uzroke današnjeg, gotovo predapokaliptičnog stanja u svijetu. (…) Knjigu možemo promatrati i kao osobni, intimni proces Glorije Lujanović, kao neku vrstu beskompromisnog i samonametnutog iskupljenja prema onima koji su propatili (i još uvijek pate) više od same autorice i njezine obitelji. A za to morate biti beskrajno empatični i sposobni se uživjeti u patnje drugih, što je danas iznimno rijetka pojava. —Josip Mlakić

⁄