edicija Kvadrati sekunde

⁄

Prošireni film kao umjetničko-filmski pokret pojavio se 1960-ih i 1970-ih godina prošloga stoljeća koji je cvjetao u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama. Iako je već Oskar Fischinger u 1920-im godinama spojio pet filmskih projektora i slajdova, što se može smatrati prvom izvedbom proširenog filma, ta je praksa svoje radikalne izričaje dobila upravo početkom druge polovine 20. stoljeća, da bi potom bila marginalizirana i potisnuta iz teorije i povijesti umjetnosti, smatrajući se nusproizvodom vizualne kulture. Prošireni film danas predstavlja novu umjetničku formu, novi medij pa i novu granu umjetnosti gdje generacija mlađih naraštaja umjetnika koja se pojavljuje 1990-ih reaktualizira ideje pokreta, ali ne ponavlja njihove forme niti oživljava materijalističke prakse strukturalističkog pokreta koji je proširio kinematografski kôd analognim sredstvima filmskoga medija. Ulazak u digitalnu domenu i okoliš novih medija donosi preobrazbu i novi smjer za korištenje medija pokretne slike na netradicionalan način i proširenje slike do točke u kojoj se više ne govori o postizanju filmskog efekta bez upotrebe samog filma, već o istraživačkom duhu koji vodi u mnogo neočekivanih (i neograničenih) smjerova proširenja vizualnih (i auditivnih) horizonata.

⁄

izdavač—25 fps

urednice—Mirna Belina+Marina Kožul

dizajn—Mileusnić+Serdarević

jezik—hrvatski

⁄

2009

160×160

190 str

offset

tvrdi uvez