kategorije
izdavači
kolekcije
dizajneri
⁄ured za fotografiju
- svi naslovi
- naslovi na hrvatskom jeziku
- naslovi na engleskom jeziku
Projekt okuplja niz udruga i institucija sa svrhom održavanja višegodišnjih aktivnosti posvećenih fotografiji u 20. stoljeću, mediju najizravnije povezanim s razvojem modernog društva.
U fokusu ovog izdanja su likovne kritičarke koje su pratile domaću fotografsku scenu od 1950-ih godina do ranih 2000-ih.
U ovom broju fototxta povjesničarka i teoretičarka umjetnosti Leonida Kovač piše o kolažima Nade Vrkljan-Križić, a likovni kritičar Darko Šimičić o kolažima Inke Švertasek.
Na temelju brojnih intervjua s fotografkinjama, broj se bavi specifičnošću ženske perspektive iza i kroz kameru, kontekstom i uvjetima u kojima su stvarale, nastojeći afirmirati ženski glas u vizualnim umjetnostima.
Treći broj Fototxta u cijelosti je posvećen avangardnoj izložbi "Phony Smile. Language of photographic interpretation and aesthetic speculation".
Davor Konjikušić kombinira fotografije i vlastite dnevnike stvarajući emotivno snažan umjetnički pogled na svijet oko nas. Sve su fotografije snimljene u jugoistočnoj Europi.
FOTOTXT br. 2 predstavlja rad četvero umjetnika – Sandra Đukića, Peggy Buth, Ivana Petrovića i Božene Končić Badurina.
U prvome su broju – objedinjene pod zajedničkom tematskom odrednicom Naše povijesti – okupljene tri umjetničke poetike.
Monografija u potpunosti je posvećena Martekovom bavljenju fotografijom, pri čemu je medij shvaćen kao konceptualna forma, a okuplja niz autorovih radova nastalih u periodu od 1970-ih do danas.
Umjetnička monografija L.p, okuplja seriju Ercegovićevih fotografija nastalih tijekom posljednjih deset godina, između 2006. i 2016., u nekima od brojnih poslovnih i uredskih prostora koji pripadaju domaćem birokratsko-administrativnom sustavu.
serija analognih crno-bijelih fotografija koje Ana Opalić počinje snimati 1996. godine, a prikazuju uvijek isti kadar – površine mora i neba razdijeljene točno po sredini linijom horizonta i uokvirene stijenama.
Kamera Hane Miletić ne bilježi ono što bismo mogli nazvati spektaklom (za mase). Njezin pogled ne ubada, ne postavlja pravila, ne donosi sud.
Bojan Mrđenović postavlja se u aktivnu poziciju, u poziciju promatrača. Ne zanima ga da nam ponudi uljepšane slike stvarnosti, nego da isporuči neku vrstu saznanja.
Promatrajući radove teško je izbjeći pitanja, ne samo o statusu fotografije nego i o širem pojmu prikazivanja u postmodernističkom svijetu.
⁄ured za fotografiju
- all titles
- naslovi na hrvatskom jeziku
- naslovi na engleskom jeziku